Komemorativnim skupom, polaganjem venaca i prigodnim kulturno-umetničkim programom, svečano je obeležen Dan oslobođenja Obrenovca 14.og oktobra 1444.godine. Komemoracija i kulturno-umetnički program održani su u organizaciji Skupštine Grada i Opštinskog odbora SUBNOR-a Obrenovac. Svečana komemoracija, polaganje venaca i kulturno umetnički program održani su na gradskom trgu ispred spomenika Palim borcima NOR-a. Vence su položili Miroslav Čučković, gradonačelnik Obrenovca; Đorđe Komlenski, predsednik SO Obrenovac; Živorad Beljinac, predsednik gradskog SUBNOR-a; u ime Udruženja RMVI Obrenovac, venac je položila Marina Batričević; opštinska organizacija SPS-a takođe je položila venac. Ovoj svečanosti i komemoraciji u ime Udruženja RMVI Srbije prisustvovali su: Dušan Vukojević Mars, podpredsednik Udruženja i Rade Živadinović, predsednik opštinskog udruženja RMVI Palilula.
Na komemoraciji je istaknuto požrtvovanje i hrabrost partizanskih boraca koji nisu žalili svoje živote, da bi oslobodili Obrenovac, proterali okupatora i porobljenim građanima doneli toliko željenu slobodu.
U kulturno umetničkom delu evocirane su uspomene na te događaje, koje su čitali glumci i omladinci iz današnje generacije Obrenovčana. U delu programa pročitani su rodoljubivi stihovi pesnika Dobrice Erića, Matije Bećkovića i drugih.
Šestog oktobra 1944.godine, vrhovni komandant Josip Broz Tito naredio je 1.armijskoj grupi da se pripremi za operaciju radi oslobođenja Beograda, -''Preduzeti mere za likvidaciju Obrenovca'', stajalo je u telegramu poslatom iz Krajove. –''Napad na Beograd je vezan sa operacijama Crvene armije i očekujte našu definitivnu zapovest.......Cela naša grupa od 9 divizija mora da učestvuje u napadu na Beograd. Naša je želja, a i Rusi su tog gledišta, da u Beograd prvo uđu naše jedinice.''
Prvih dana oktobra 1.armijska grupa NOVJ bila je spremna da nastavi ofanzivu na beogradskom pravcu s ciljem da izbije na južne i jugozapadne prilaze gradu. Zbog promenjive situacije više nije bilo potrebno njeno dalje zadržavanje u Mačvi, Pocerini, kao i u dolinama reka, Tamnave, LJiga i Kolubare.
Zahvaljujući prilivu novih boraca sa novooslobođenih krajeva, brojno stanje divizija 1.armijske grupe je udvostručeno.
Naredbom vrhovnog komandanta, 12. korpus treba da oslobodi Obrenovac i razvije napad obalom Save prema Beogradu, a 6.divizija takođe da sa juga nastupa ka Beogradu.
Šestog oktobra, čim je dobio naređenje za napad na Obrenovac, Štab 12.korpusa je obustavio dalje prebacivanje boraca iz Srema u Mačvu i istog dana pokrenuo svoje jedinice prema Obrenovcu: 11.divizija na prostor južno od grada a 16.diviziju na zapadne prilaze gradu, 36.diviziju (u čiji sastav je ušla novoformirana šumadijska brigada) bila je privučena Obrenovcu, dok je 28.divizija, koja je 6.oktobra stigla u Srbiju iz istone Bosne, upućena prema Ubu.
Pokret jedinica 12.korpusa bio je veoma naporan.-''Jedinice su marširale bez predaha,''- stoji u operativnom izveštaju Štaba korpusa. –''Dobijali su se samo mali zastanci, jedanput u 24 časa, radi neophodnog predaha i podele hrane''. Nastupajući prema Obrenovcu 12.korpus je oslobodio selo Skelu, jedno od prvih srpskih sela koje su hitlerovci u leto 1941.godine spalili do temelja, pobivši većinu stanovništva kao odmazdu, zbog oružane akcije partizana.
Devetog oktobra ujutru Štab korpusa dobio je iz Štaba 1.armijske grupe obaveštenje da fašisti razaraju Beograd. Korpusu je naređeno da do kraja dana zauzme Obrenovac i produži nastupanje prema Beogradu.
U ovom napadu trebalo je da učestvuju 11. I 16. divizija. Na osnovu dobijenih obaveštajnih izveštaja u Obrenovcu se nalazilo oko 3500 Hitlerovih vojnika i oficira sa baterijom topova, 2 tenka i nekoliko oklopnih automobila.
Obe divizije su iz pokreta, bez prethodne pripreme prešle u napad. Veza i sadejstvo između divizija, nisu bili dobro organizovani, tako da su sve tri divizije napadale neposredno na grad, dejstvovale neusklađeno, što je neprijatelju olakšalo odbranu. I pored hrabrosti boraca nije se uspelo zauzeti Obrenovac. Tada je Štab 12.korpusa naredio da sve tri divizije krenu prema Beogradu a u blokadi Obrenovca ostavio je dve brigade. Ovo naređenje je, međutim, posle kraćeg vremena bilo povučeno. U 19.00 časova Štab korpusa je izdao novo naređenje, prema kome su divizije imale da u toku noći obnove napad na Obrenovac. U određeno vreme 14.oktobra jedinice su prešle u napad i u snažnom jurišu probile odbrambene položaje pred gradom. Delovi 16. I 36.divizije, prodrle su u Obrenovac i počele su ulične borbe. U međuvremenu je 11.divizija zauzela Mislođin, jako uporište na jugoistonom prilazu gradu Beogradu.
I pored nekoliko napada 11.divizija, pretrpevši značajne gubitke, nije uspela zauzeti Barič i preseći komunikaciju Obrenovac-Beograd.
U toku napada na Obrenovac, spasavajući ranjenike ispred nemačkih tenkova, pala je junačkom smrću Vera Miščević, bolničarka u 3.bataljonu,3.vojvođanske brigade. Sve svoje kvalitete izražavala je pre svega kao četna bolničarka, kroz svoj odnos prema ranjenima i bolesnima. Ova hrabra sremica posthumno je proglašena za narodnog heroja Jugoslavije. Zvanično je najmlađi narodni heroj Vojvodine. Pod silnim pritiskom 36.udarne divizije trpeći silne gubitke i našavši se u okruženju, odsečen od svojih snaga, neprijatelj beži preko Save u Srem. Konačno je Obrenovac dobio toliko čekanu slobodu.
U tim borbama, hrabro je poginula narodni heroj Anka Matić Grozda, partijski rukovodilac bataljona iz 2.vojvođanske brigade. Svojim herojskim činom pokazala je da i tenkovi imaju slabu tačku, krenula je u juriš povukavši za sobom svoju četu. Sačekala je jedan tenk i bacila protivtenkovsku bombu pod njegove gusenice, eksplozija je učinila svoje, čelični kolos je stao. Istovremeno je mitraljeski rafal usmrtio hrabru partizanku.
Četrnaestog oktobra, oslobođenjem Obrenovca, levi bok 1. Armijske grupe NOVJ uz obalu reke Save bio je osiguran. Završne borbe za oslobođenje Beograda na ovom jugozapadnom pravcu poprimale su sve veću žestinu...
U oslobođenju Obrenovca učestvovale su sledeće jedinice 1.armijske grupe NOVJ:
6.proleterska divizija
11.krajiška divizija
16. i 36.vojvođanska divizija
28.slavonska divizija
Sve ove jedinice su pripadale 12.korpusu NOVJ. Ukupno brojno stanje na početku borbi za oslobađanje Beograda iznosilo je 16.080 boraca. Ukupnp brojno stanje 1.armijske grupe NOVJ iznosilo je 32.080 boraca, naoružanih streljačkim naoružanjem i sa četiri artiljerijska diviziona. Na dan 10.oktobra 1.armijska grupa imala je u svom sastavu oko 40.000 boraca zahvaljujući novopridošlim partizanima sa oslobođenih područja.
Beogradska operacija, jedna od najslavnijih stranica u istoriji zajedničke borbe bratskih naroda Jugoslavije (Srbije) i Sovjetskog Saveza. NJezin izuzetan značaj određen je velikim borbenim uspehom, koji daleko prelazi operativne granice, i koji je bio važan prilog u rešavanju velikih strategijskih zadataka. Beogradska operacija je, pre svega, odraz jedinstva ciljeva i borbe slobodoljubivih naroda, i njihovog bratstva po oružju koje se rađalo 1941.godine.
Veoma važna karika, ili jedan od ključeva za otvaranje jugozapadnog pravca ka Beogradu bio je Obrenovac. Dokaz za to je žestoka i uporna odbrana Nemaca. Dajući zadatak borbeno prekaljenim i iskusnim jedinicama 12.korpusa NOVJ, vrhovni Štab je dobro procenio nemačke snage i njihovu odbranu i zato je odabir ovih iskusnih jedinica omogućavao uspešno izvršenje zadatka, uništenje neprijatelja u Obrenovcu i otvaranje jugozapadnog prilaza ka konačnom oslobođenju Beograda. Angažovane jedinice 12.korpusa ovaj zadatak su zaista vojnički izvanredno i hrabro obavile. Ovde valja napomenuti činjenicu da u oslobađanju Skele i Obrenovca, jedinice 12.korpusa nisu imali pomoć prijateljske Crvene armije, njeni borci su se u borbe uključili tek na samim prilazima gradu.
U završnim borbama na ulicama grada Beograda neprijatelj je imao katastrofalne gubitke, 15.000 izginulih i 9.000 zarobljenih vojnika i oficira kao i ogroman ratni plen u naoružanju i opremi.
Dušan Vukojević Mars