U okviru projekta "Invalidnost bolji život" koji sprovodi Udruženje RMVI Srbije u nekoliko regionalnih centara (Subotica, Loznica, Kragujevac, Kraljevo), i podprojekta Sekretarijata za izbeglice i migracije po planu Regionalnog stambenog programa Republike Srbije "PSP" u 9 gradova i opština u kojima će biti dodeljeno 120 montažnih kuća izbeglim licima. U dogovoru sa Komesarijatom u program su uključeni RVI i PPB.
U dvorani sportskog centra "Lagator" Loznica, goste i učesnike Tribine pozdravio je predsednik Udruženja RMVI Loznice Radivoje Gladović i zahvalio se gostima iz Beograda kao i prisutnim invalidima.
Gosti tribine su bili:
- predsednik RMVI Srbije general Miroslav Lazović;
- podpredsednik RMVI i urednik "Vojnog invalida" Dušan Vukojević Mars;
- dr. spec. fizijatar Veselin Medić, profesor na višoj medicinskoj školi;
- direktor bolnice u Loznici, primarijus Zoran Nikolić;
- kancelarija za izbeglice Loznica, Dragan Stanić;
- pravnici u boračko-invalidskoj zaštiti Rada Stanković i Zorica Pavlović;
Gladović je u svojoj uvodnoj reči istakao da je velika šteta što je prisutan mali broj invalida s obzirom na važnost teme (oko 50 prisutnih) i mogućnost postavljanja direktnih pitanja gostima iz Beograda i Loznice. Gladović je dao reč generalu Lazoviću.
Lazović se zahvalio gospodinu Gladoviću na dobrodošlici i pozdravio sve prisutne, i započeo svoje izlaganje sa napomenom o jednoj korisnoj saradnji Instituta za sociološka istraživanja Filozofskog fakulteta u Beogradu, Pravnog fakulteta, takođe u Beogradu i Udruženja RMVI Srbije u zajedničkom objašnjenju projekta o kojem će sada biti reči.
U svom izlaganju Lazović je naglasio da:"Tragedije koje su se dogodile tokom rata ostaju prećutane ili se selektivno prikazuju kao deo senzacija medijskih kuća, a ne kao konstruktivni i ključni aspekt ratnih dešavanja".
"Ratna trauma je tamna strana vidljive istorije. Iskustvo vezano za traumu je presudno, trajno i izaziva krupne promene, kako u samopercepciji pojedinca, tako i njegovom odnosu na okruženje i šire društvo, a nije prolazno i trenutno stanje koje je bolno ali privremeno". Lazović nastavlja: "Problem RVI nije marginalni problem u našem društvu." On kaže da transformacija nekadašnjeg Jugoslovenskog društva, sadašnjeg srpskog, i uopšte promene koje su vezane za društvene transformacije u savremenom svetu imaju jednu tendenciju koja je zajednička u veoma različitim državama i različitim kategorijama i slojevima društva, i teži se za sve veće smanjivanje politike socijalne pravde. To sledi i sve veće izdvajanje za slojeve društva koje se nalazi u poziciji da se ne mogu izboriti za svoja prava.
Lazović tvrdi, da "Postoje dva osnovna problema na koje treba obratiti pažnju:
- pitanje nacionalnog priznanja RVI koji su učestvovali u ratu i
- pitanje inkluzivne politike, a to znači politike države kojom nastoji da RVI uključi u društvo, ... da nam otvori prostor
(invalidima) u kojem ćemo sami u to društvo moći da se uključujemo".
To je osnovni moto ovog projekta i naša nada da ćemo prepoznati taj prostor u kojem ćemo sami svojim znanjem, voljom, hrabrošću i zajedničkim delovanjem i uvezivanjem u mrežu rešavati probleme i prepoznati sopstvene mogućnosti u rešavanju problema RVI na nivou lokalne samouprave i šire.
Nacionalno priznanje treba posmatrati odvojeno od političkih opredeljenja i pitanja, da li je rat bio opravdan, pravedan ili nije. Kredibilitet države se meri njenom voljom da podnese odgovornost, obzirom da je preuzela dodatne prinadležnosti i odgovornost prethodne države.
Projekat, u analizi pitanja koja će biti postavljena želi da zna šta misle ljudi koji su se neposredno suočili sa biološkim aspektima rata, ostavši bez delova tela, bez zdravlja ili su se suočavali sa smrću najbližih. RVI su kompleksan problem koji treba sagledavati izvan svake konkretne ideologije ili političke orijentacije.
"URMVI Srbije se bori da RVI ne budu otpadak jednog rata koji će biti zaboravljen a brigom i preuzimanjem odgovornosti za RMVI potvrđujemo sebe kao jedno odgovorno Udruženje".
General Lazović dodaje, da je pitanje inkluzivne, to jest kompenzacione politike države prema RMVI, na žalost pokazalo se i ovom prilikom da država tu nema nikakvu strategiju. Pošto strategije nema, sprovodi se kompenzaciona politika, a ona se sastoji u davanju određenih novčanih primanja. U praksi se sprovodi politika umanjenja tih primanja, iako je poznato da se populacija VI na godišnjem nivou smanjuje za 10% zbog velike smrtnosti. U ovom slučaju postavlja se svrsishodnost ovakve politike.
"Prema tome veliki deo ovog, što zovemo lošim položajem VI, zapravo se odnosi na ponašanje države i društva prema nama", konstatuje Lazović.
Znači, ono što bi država trebalo prvo da uradi, jeste da razvija inkluzivne politike, ali razvijanje ove politike ako ne postoji jasna strategija zavisi samo i isključivo od dobre volje pojedinaca a ne od države, što je nedopustivo. Ako se čeka nešto, tj. da to propiše Zakon, čak kad Zakon propiše tu materiju, u velikom broju to se ne sprovodi i tako ostaje mrtvo slovo na papiru.
Lazović se osvrnuo i na komplikovani rad komisija, papirologije, pristupačnosti različite vrste, mediji, časopisi i sl., arhitektonske barijere, teško ostvarivanje bilo kojeg prava koji je čak zakonom propisan i sl. General je završio izlaganje sa jednim problemom na koji niko ne ukazuje, to je problem: "žena RVI i dece koji su potpuno marginalizovani i u procesu tranzicije postali gotovo nevidljivi o čemu treba govoriti...". Lazović je dao reč doktoru Mediću. Medić kaže: "Prvi razlog je dobra reputacija URMVI Srbije koji postoji dugo godina, i bez obzira na neke mane, uradilo je dosta za vojne invalide što često ne zavisi od načina finansiranja Udruženja u različitim političkim prilikama.
Dobija se utisak da su ljudi poslednjih ratova skrajnuti i zaboravljeni i da se društvo prema njima odnosi, blago rečeno sa nedovoljno pažnje. Osnovna ideja ovog našeg skupa je pokrenuta zahvaljujući izuzetnoj energiji i zalaganju generala Lazovića ali i podpredsednika Marsa, koji bi, s obzirom na težinu ličnog hendikepa, imao najviše razloga da se žali, pre svih nas ovde prisutnih, ali on je veliki borac i zna da to nije rešenje.
Mi ćemo ovde sa pozvanim gostima i predstavnicima lokalne samouprave pokušati koordinirati temama, pružiti pravoverne informacije i na taj način pomoći u njihovoj realizaciji.
Što se tiče moje oblasti, protetske i ortopedske rehabilitacije, rekao bih da je Pravilnik za ortopedska pomagala apsolutno na evropskom nivou, što je dokaz da general Lazović i ekipa rade na tome. Međutim, ja susrećem vojne invalide koji imaju podlakatne amputacije a ne nose proteze na koje imaju pravo po važećim zakonskim propisima i koje koštaju oko 10.000 eura. Što znači da ljudi nisu upoznati o svojim pravima ili su dezinformisani, pa su po sistemu lokal – patriotizma odlutali kod nestručnih lekara koji im izrađuju loše proteze. Pored svih birokratskih i administrativnih poteškoća isplati se podići nalog za protetska pomagala, a ja vam garantujem da ovde imamo ljude koji vam mogu reći tačne adrese, ili spisak firmi koje izrađuju kvalitetna pomagala. Imajući u vidu da je ovaj sastanak vremenski ograničen i zamišljen kao interaktivni razgovor, od mene toliko, zahvaljujem na pažnji.
Dušan Vukojević Mars govorio je o saradnji sa Komesarijatom za izbegla i raseljena lica. Udruženje RMVI Srbije prepoznalo je u mnogim projektima koje Komesarijat sprovodi interes za svoje članstvo. Sa Komesarijatom smo uspostavili vrlo dobru i kvalitetnu saradnju, naišli smo na podršku i ovom prilikom se zahvaljujemo. Postali smo aktivni učesnici u realizaciji projekata. Ratni vojni invalidi su deo velike izbegličke populacije i normalno je da potraže moguća rešenja svog stambenog problema u okviru projekata koje izvodi Komesarijat. Ja apelujem na sve RVI i PPB da se preko Poverenika Komesarijata uključuju u njihove projekte. Republičko Udruženje takođe je spremno da pomogne i objasni ako se pojave neke nejasnoće u konkursnim materijalima ili dokumentima koje je potrebno priložiti. Ovde sa nama je i poverenik Komesarijata za Loznicu a on će vam sada dati iscrpna objašnjenja o konkursu koji traje do 19.decembra ove godine, radi se o izgradnji 120 montažnih kuća. Reč dajem gospodinu Draganu Staniću:
"Ja sam Dragan Stanić, poverenik Komesarijata za izbeglice na području grada loznice. Da se zahvalim organizatoru i pozdravim predstavnike udruženja iz Beograda, kao i predstavnike lokalne samouprave i sve ostale prisutne.
Poverenik za izbeglice grada Loznice trenutno ima Javni poziv za dodelu montažnih kuća za izbegla lica i bivša izbegla lica sa prostora bivše Jugoslavije, koji su vlasnici građevinskih parcela gde je dozvoljena gradnja. Ja poznajem dosta porodica ovde prisutnih koje su izbegle sa prostora bivše Jugoslavije i nijedna nije uključena u ovaj program trajnog zbrinjavanja.
Razlog je verovatno taj, to je vrlo teško doći do građevinskih parcela na kojima je dozvoljena gradnja, i obaveza tih porodica da obezbede kompletnu infrastrukturu, što znači: struja, voda, kanalizacija, dozvola za gradnju, lokacijska dozvola, upotrebna dozvola itd.
Kvadratura montažne stambene kuće za dvočlanu porodicu je otprilike 30 m² plus 10 m² za svakog sledećeg člana, a maksimalno 50 m².
U daljem radu Tribine u sklopu projekta "Invalidnost bolji život", na pitanja invalida odgovore su davale predstavnice boračko invalidske zaštite opštine Loznica Rada Stanković i Zorica Pavlović.
Posle skoro dva sata rasprave Tribina je uspešno privedena kraju. Direktor bolnice u Loznici primarijus doktor Zoran Nikolić zbog neodložnog posla Tribinu je napustio mnogo ranije, ali je obećao da su vrata njegove bolnice uvek otvorena za invalide. Pošto je Tribina iscrpila sve teme i odgovorila na pojedina pitanja, privedena je kraju. Gospodin Radivoj Gladović je još jednom pozdravio i zahvalio gostima i učesnicima na prijatnom i korisnom razgovoru i izrazio zadovoljstvo što je ovaj projekat "Invalidnost-bolji život" došao i kod njega u Loznicu i nada se da će pokazati određeni uspeh. Tako je susret u Loznici na obostrano zadovoljstvo završen.